Marić, Sreten, srpski književni povjesničar (Kosjerić, 5. III. 1903 – Tours, Francuska, 27. IX. 1992). Jedan od najboljih poznavatelja europskih književnosti. Studirao u Beogradu i Münchenu (1921–24), doktorirao disertacijom povijesne tematike u Lyonu (1930). Radio kao profesor Filozofskoga fakulteta u Novom Sadu. Surađivao u mnogobrojnim listovima i časopisima (Politika, Delo, Književnik, Savremenik). U zbirkama eseja Ogledi (I, 1963; II, 1987), Glasnici apokalipse (1968), Protejska svest kritike (1972), Raskršća (1975) tumači djela F. Villona, J. Swifta, Stendhala, J.-P. Sartrea, W. Faulknera, te kritički razmatra suvremene književnoteorijske metode.